Janine Turner se namiješila. Ta subota je bila jedna od najboljih u posljednje vrijeme. Njena obitelj je bila na okupu,cijela - njeni sinovi, dječački zaigrani, podbadali su Lauru tokom cijele večere ,a njen muž ih je promatrao s osmijehom koji je, mogla je zamisliti,bio isti njen, pun ponosa i shvaćanja kako najjednostavnije stvari uistinu čine sreću. I kao da joj je čitao misli, Toni je ustao i počeo zdravicu njihovoj obitelji, tome što su skupa, zaista skupa, i da se nada da će Laura uživati u novom gradu, među novim ljudima i prilikama. I je. Bez obzira što su joj nedostajale mirne i romantične noći uz more, njene prijateljice i David, Laura je bila puna inspiracije i željna sve vidjeti, sve probati, sve saznati. Tako da im je svima Toni odlučio pokloniti karte za kazališnu premijeru Antigone, nove obrade stare tragedije - Lauri je to trebao biti prvi put u kazalištu tako da je bila posebno dobre volje. Nakon večere je odjurila u svoju sobu, među kutije koje nije stigla (a ni trudila se) raspakirati, i podignula crnu haljinicu koju je kupila posebno za tu prigodu.

***

Nekoliko kilometara dalje, u svlačionici kazališta, prekrasna žena svijetlozelenih očiju se okrenula oko sebe. ''Annamarie? Jesi tu?''
Djevojka duge,smeđe,ravne kose se okrenula. ''Recite, Elisa- O BOŽE! Tko vam je dao tu haljinu?''
Elisabeth se namiješila. Pogledala je prema dole u raskošnu haljinu koja definitivno nije bila namijenjena njoj, ali neka cura je inzistirala da je sigurno Antigonina.
''Jade se klela da ovu haljinu nosim,ali meni je bilo nekako sumnjivo.''
Annamarie je zatresla glavom. ''Ne,ne, nije to tvoje. Ja idem po tvoju haljinu,a ta je za onu ženu tamo, Euridiku.''

Annamarie je jurnula među kostime,tražeći haljinu za Elisabeth. Otkad se vratila kući, provodila je dane razmišljajući o prošlosti i mučeći sebe. Sve dok nije pronašla oglas - traži se kostimograf. A kostimograf nije ništa drugo nego dizajner za glumce, zar ne? Mogla je vrlo lako nastaviti svoju prošlu karijeru, ali tajno, iza kulisa.. Savršeno. A savršeno joj je sjela i predstava koju je prvu radila, kao i glavna glumica, Elisabeth. Iako je postajala sve popularnija, zahvaljujući svojoj specifičnoj ljepoti i izvrsnoj glumi, cura je i dalje bila prizemljena i jednostavna, kao da nije bila svjesna svih zadivljenih pogleda. Annamarie je bila zadovoljna i uvjerena da će Antigona biti uspjeh, i jedva je čekala skliznuti u svoje sjedalo i pogledati predstavu.

***

Za to vrijeme, visoki tamnokosi dečko je pokušavao staviti kravatu. Skoro je došao do toga da upali tutorial na YouTube-u,ali je odustao od svega. ''Trebala bi mi zahvaljivati što nisam u trapericama.'' - promislio je, izjurio iz kuće,sjeo u auto i došao do stana Emmeline Wilkinson,cure čiji je tjelohranitelj trebao biti. Navodno će biti velika atrakcija na toj predstavi.Zašto, nije mogao shvatiti. Nije igrala u njoj. Bila je lijepa cura, bez daljnjega, ali nekako mu se činila odsutna i nezainteresirana za bilo što - sudeći po pozdravu, mlakom osmijehu i slabašnom stisku ruke. Cvijetak bez mirisa. Nisu mu se sviđale takve žene.
Rekla mu je samo da će on s njom na predstavu i da bi bilo super kad joj novinari ne bi smetali. Damian je kimnuo,shvativši što je htjela od njega.

Nitko od njih nije mislio da će im se, nakon večeras, životi preokrenuti za 180 stupnjeva.